Psihologija sestrinstva

Naziv kolegija

Psihologija sestrinstva

ECTS

10.0

Status

Obavezni kolegij

Izvedba nastave

P70/S35/PK20

Izvođači kolegija

dr. sc. Vlado Jukić, Voditelj predmeta
Petra Dražić, Nastavnik
Iva Žegura, Nastavnik
dr. sc. Danijela Žakić-Milas, Nastavnik

Studiji na kojima se izvodi

Sestrinstvo

Opće napomene o predmetu i organizaciji nastave

Psihologija sestrinstva


Predmet psihologija sestrinstva sluša se na  diplomskom studiju sestrinstva na II godini studija kao obavezan kolegij. Nastava je organizirana turnusno, kroz 8 turnusa, u  Klinici za psihijatriju Vrapče.


Cilj predmeta


Student treba steći teorijska znanja iz primijenjene psihologije u sestrinstvu. Primarno se teorijska znanja odnose na ulogu komunikacije u zdravstvu sa svim značajnim psihološkim aspektima koji pridonose poboljšanju kvalitete komunikacije, njenim specifičnostima vezanim uz bolničko liječenje, primarnu zdravstvenu zaštitu, komunikaciju sa specifičnim kategorijama pacijenata, kao i njezinu ulogu u razumijevanju i pridržavanju liječničkih savjeta i uputa. Također, studenti će steći znanja o načinima komunikacije s članovima obitelji oboljelih osoba, kao i o specifičnostima komunikacijskih procesa u posebnim okolnostima kao što je primjerice komunikacija s ožalošćenim osobama. Razmatrati će se psihološki i ponašajni čimbenici važni za prevenciju, nastanak, liječenje bolesti, kao i čimbenici koji doprinose pozitivnom ishodu liječenja. Studenti će steći teorijska znanja o nastanku i učincima stresa.


Struktura predmeta


Broj sati predavanja: 70


Broj sati seminara: 35


Broj sati vježbi: 20


Ukupni broj sati: 125


Broj ECTS bodova: 10


Provjera znanja

Ispit je pismeni (test) i usmeni, a ocjena se temelji na rezultatu pismenog dijela ispita te usmenog

dijela ispita (6 pitanja) te na osnovu uspješno riješenih seminarskih radova

 


Ishodi učenja (na razini znanja):


1. Označiti područje psihologije sestrinstva


2. Razmotriti psihološke i kognitivne čimbenike koji su važni za razvoj različitih oblika ponašanja (adaptivnih, maladaptivnih, rizičnih) kod različitih bolesti


3. Protumačiti najvažnije komunikacijske modele zdravstvenog osoblja i pacijenata


4. Prikazati suvremene algoritme/vodiče kroz medicinski intervju  s aspekta komunikacijskog procesa


5. Navesti praktične smjernice u komunikaciji s različitim kategorijama bolesnika


6. Upoznati studente s fazama žalovanja


7. Upoznati studente s psihološkim aspektima tjelesnih bolesti


8. Upoznati studente s utjecajem stresa na zdravlje


9. Navesti različite teorije subjektivne kvalitete života


10. Protumačiti povezanost ponašanja, misli i emocija u „normalnom“ funkcioniranju pojedinaca, te u posebnim okolnostima koja uključuju npr. bolovanje od neizlječivih bolesti


Ishodi učenja (na razini vještina)


  1. Demonstrirati prikupljanje informacija kroz specifične forme medicinskog intervjua vezanog uz komunikacijski proces
  2. Primijeniti znanja iz opće psihopatologije u prepoznavanju eventualnih bolesti ili poremećaja kod ljudi s kojima dolaze u kontakt
  3. Primijeniti specifična znanja u komunikaciji s različitim kategorijama bolesnika (dementnim, intelektualno insuficijentnim, psihotičnim, agresivnim, depresivnim itd.)
  4. Izvesti razgovor s članovima obitelji oboljelih u okvirima sestrinskih kompetencija
  5. Osmisliti programe grupnog rada s različitim kategorijama bolesnika u okviru sestrinskih kompetencija ( npr.grupe pušača, kardiovaskularnih bolesnika)
  6. Izgraditi stavove o sestrinskoj ulozi u sustavu zdravstva
  7. Osposobiti za promatranje emocionalnih interakcija između pacijenata i zdravstvenih djelatnika
  8.  Osposobiti za primjenu jednostavnijih tehnika rješavanja problema i donošenja odluka u okviru sestrinskih kompetencija
  9. Procijeniti rizik od agresivnog ponašanja u komunikaciji s bolesnicima i članovima obitelji


Nastavno štivo

A.  Obvezatno štivo

1.  Devinder, R. & Upton, D. (2009). Psychology for nurses. Edinburgh: Pearson Education.

2.  Havelka, M. (1998). Zdravstvena psihologija. Jastrebarsko: Naklada Slap.

3.  Stevanović, R. (2011). Komunikacija u medicini- čovjek je čovjeku lijek. Centar za

palijativnu medicinu, medicinsku etiku i komunikacijske vještine Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

4.  Hudek- Knežević, J. I Kardum, I. (2006). Stres i tjelesno zdravlje. Naklada Slap.

5.  Ogden, J. (2007). Health Psychology. Berkshire: McGraw-Hill.

Redoviti rokovi  Datum

Pismeni ispit za sve grupe  15.06.2015.

Usmeni ispit po grupama:   25.06.2015.

Izvanredni rokovi  03.07.2015., 17.07.2015., 14.09.2015

B. Dopunsko štivo

1. Rollnick, S., Miller, W. R., Butler, C.C. (2008). Motivational Interviewing in Health Care.   Helping Patients change Behaviour. New York: Gulford Press.

2. Sarafino, E.P. (2006). Health Psychology- Biopsychological Interactions. New York: John   Wiley

& Sons, Inc.

3.   Taylor, S.E. (2011). Health Psychology. Berkshire: McGraw-Hill.

4.  International Journal of Clinical and Health Psychology

6.  Psychology and Health. Taylor and Francis

7.  Journal of Health Psychology. Sage

8.  The Journal of Nursing Research. Lippincott Williams & Wilkins.

9.  Journal of Research in Nursing. Sage.

10.  Western Journal of Nursing Research. Sage.

11.  Journal of Psychosomatic Research. Elsevier.

12.  Journal of Bihevioral Medicine. American Psychosomatic Society.

13.  Journal of Nursing Care Quality. Lippincott Williams & Wilkins.


Plan