University of Zagreb

School of Medicine

Premda je Henoch-Schönleinova purpura (HSP) najčešće samoograničavajuća bolest i traje prosječno do 4 tjedna, prema literaturnim podacima i do 60% djece s HSP-om razvije nefritis. Upravo je nefritis glavni i gotovo jedini uzrok pobola i smrtnosti djece oboljele od HSP-a. U slučaju razvoja nefritisa postoji vjerojatnost razvoja kroničnog bubrežnog zatajenja koja se kreće u rasponu od 1 do 15% te je najveća u prvih 6 mjeseci bolesti. Iako se radi o najčešćem vaskulitisu u djece, čija incidencija iznosi 13 – 20 oboljelih na 100 000 djece, mnogo je neodgovorenih pitanja i dilema, počevši od same dijagnostike bolesti preko određivanja prognoze sve do izbora terapije s nedovoljno razjašnjenim pitanjima etiopatogeneze, ranog utvrđivanja težine bolesti i trajanja autoimunosnog procesa te ranog utvrđivanja prognoze bolesti. Za potvrdu dijagnoze HSPN-a, odabir terapije i praćenje bolesnika važna je biopsija bubrega, no još uvijek ne postoji jedinstvena histološka klasifikacija. Obzirom na navedeno, u sklopu ovog nacionalnog multicentričnog istraživanja planiramo utvrditi koja od najčešće korištenih patohistoloških klasifikacija najbolje predviđa težinu i ishod bubrežne bolesti uz iznalaženje najboljeg modela klasificiranja. S druge strane, biopsija bubrega invazivan je postupak s određenim komplikacijama te se ulažu veliki napori kako bi se pronašli manje invazivni markeri pomoću kojih bi se moglo predvidjeti koji će bolesnici razviti HSPN, imati lošiju prognozu i zahtijevati agresivnije postupke liječenja. Detaljnim istraživanjem utvrdili smo potencijalne biomarkere (Gd-IgA1, HMGB1, kalprotektin, protokadherin-1 i tioli) čiju primjenjivost u predviđanju razvoja nefritisa i trajanja bubrežne bolesti planiramo utvrditi. Nadalje, tijekom ovog istraživanja utvrdit će se moguća povezanost polimorfizama gena HMGB1 i RAGE i razvoja HSPN-a, odredit će se izražaj HMGB1 i stupanj infiltracije makrofaga u bubrežnom tkivu, identificirati će se aleli HLA-DRB1 koji se javljaju s većom učestalošću u oboljelih u hrvatskoj populaciji te će se odrediti primjenjivost sekvencioniranja cijelog egzoma u oboljelih od HSP-a odnosno HSPN-a. Analiza gena te biomarkera u serumu, mokraći i stolici djece oboljele od HSP-a, a koji ukazuju na produljeno trajanje autoimunosnog procesa i predstavljaju rani prediktor oštećenja funkcije bubrega, omogućit će izdvajanje bolesnika s nepovoljnim tijekom bolesti kako bi se u budućim istraživanjima pronašla strategija sprječavanja progresije u završni stadij bubrežne bolesti.

Metodologija istraživanja.

U Istraživanje će se uključiti bolesnici s dijagnozom HSP-a i HSPN-a iz pet tercijarnih centara iz područja pedijatrijske reumatologije i nefrologije RH. Osim rutinskih laboratorijskih pretraga u uzorcima venske krvi i mokraće svih ispitanika određivat će se razina imunoglobulina A1 bez galaktoze (Gd-IgA1), HMGB1, kalprotektina, protokadherina-1 i tiola, u uzorku stolice određivat se razina kalprotektina, a iz uzoraka venske krvi odredit će se prisutnost pojedinih polimorfizama gena za HMGB1 i RAGE te će se učiniti molekularna tipizacija HLA-DRB1 visokog razlučivanja. U dijelu bolesnika, kao i oba roditelja i/ili srodnika koji boluje od iste bolesti bit će učinjeno i sekvencioniranje cijelog egzoma. Analizirat će se bioptati bubrega  bolesnika s HSPN-om se primjenom najčešćih klasifikacija za HSPN te će se na bioptatima učiniti i imunohistokemijska ispitivanja za analizu ekspresije alarmina, citotoksičnog potencijala stanica u glomerulu uz određivanje citotoksičnih limfocitnih subpopulacija u glomerulu. Retrospektivni dio istraživanja obuhvatit će statističku obradu postojeće baze podataka koja uključuje bolesnike s HSP-om i HSPN-om, odnosno njihove kliničke, laboratorijske i histološke podatke iz pet navedenih tercijarnih centara za razdoblje od 2009. do 2018. godine.

Hipoteza istraživanja

Određivanjem razine biomarkera u serumu, mokraći i stolici djece oboljele od HSP-a (Gd-IgA1, HMGB1, kalprotektin, protokadherin-1, tioli), polimorfizama gena za HMGB1 i RAGE te tipizacijom gena HLA-DRB1 u početku bolesti, mogu se izdvojiti bolesnici s nepovoljnim tijekom bolesti i zahvaćanjem bubrega te je moguće, uz primjenu izdvojenih varijabli unutar postojećih patohistoloških klasifikacija za HSPN, izgraditi model za praćenje aktivnosti bolesti i rano određivanje prognoze u djece oboljele od HSP-a i HSPN-a.

Iako do sada nisu validirani biomarkeri za rano otkrivanje podskupine bolesnika koji će razviti težu bubrežnu bolest, nadamo se da će se realizacijom ovog projekta utvrditi novi biljezi koji će pridonijeti u ostvarivanju tog cilja – praćenja aktivnosti bolesti i ranu procjenu rizika trajnog oštećenja funkcije bubrega. Projekt donosi novosti u istraživanju u ovom području, između ostalog, jer će se međusobno usporediti sve relevantne patohistološke klasifikacije. Od ovog nacionalnog multicentričnog istraživanja u pet tercijarnih pedijatrijskih reumatoloških i nefroloških centara očekujemo formiranje još veće i opsežnije baze podataka bolesnika s HSP-om i HSPN-om koja će poslužiti kao ishodišna točka za nove projekte vezane uz istraživanje ove bolesti. Za donošenje smjernica u dijagnostici i liječenju potreban je konsenzus reumatologa, nefrologa i nefropatologa te se nadamo da ćemo ovim projektom pridonijeti čvršćoj suradnji između navedenih struka u interesu naših bolesnika.

Voditelj projekta – Marija Jelušić, prof. dr. sc., Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet i KBC Zagreb, Klinika za pedijatriju

Sudionici projekta

• Marijana Ćorić, izv. prof. dr. sc., Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet i KBC Zagreb, Klinički zavod za patologiju i citologiju
• Danko Milošević, prof. dr. sc., Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet i KBC Zagreb, Klinika za pedijatriju
• Gordana Laškarin, prof. dr. sc., Sveučilište u Rijeci, Medicinski fakultet i Specijalna bolnica Thalassotherapia Opatija”
• Zorana Grubić, prof. dr. sc., Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet i Sveučilište u Osijeku i KBC Zagreb, Klinički zavod za transfuzijsku medicinu i transplantacijsku biologiju
• Alenka Gagro, doc. dr. sc., Klinika za dječje bolesti Zagreb i Sveučilište u Osijeku, Medicinski fakultet
• Stela Bulimbašić, doc. dr. sc, Sveučilište u Zagrebu, Farmaceutsko- biokemijski fakultet i Medicinski fakultet te KBC Zagreb, Klinički zavod za patologiju i citologiju
• Katarina Štingl Janković, doc. dr. sc., Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet i Medicinski fakultet i KBC Zagreb, Klinički zavod za transfuzijsku medicinu i transplantacijsku biologiju
• Kristina Fišter, doc. dr. sc., Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet, Škola narodnog zdravlja “Andrija Štampar
• Ana Kozmar, dr. sc., KBC Zagreb, Klinički zavod za laboratorijsku dijagnostiku
• Kristina Crkvenac Gornik, dr. sc., KBC Zagreb, Klinički zavod za laboratorijsku dijagnostiku
• Jadranka Arambašić, prim. mr. sc., KBC Osijek, Klinika za pedijatriju
• Sršen Saša, dr. med., Sveučilište u Splitu, Medicinski fakultet i KBC Split, Klinika za dječje bolesti
• Aleksandar Ovuka, dr.med., Sveučilište u Rijeci, Medicinski fakultet i KBC Rijeka, Klinika za pedijatriju
• Mario Šestan, dr.med., KBC Zagreb, Klinika za pedijatriju
• Nastasia Kifer, dr.med., doktorandica, KBC Zagreb, Klinika za pedijatriju
• Carola Vinuesa, MD, PhD, Professor of Immunology, John Curtin School of Medical Research, Australian National University

Ustanove: Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Medicinski fakultet Sveučilišta u Splitu, Medicinski fakultet Sveučilišta u Osijeku, Klinički bolnički centar Zagreb, Klinika za dječje bolesti Zagreb, Klinički bolnički centar Rijeka, Klinički bolnički centar Split, Klinički bolnički centar Osijek

Kontakt

Prof. dr. sc. Marija Jelušić

e-mail: marija.jelusic@mef.hr

tel: +385 1 2388 701