hr
Veličina fonta
Sivi ton
Kontrast
Disleksija
Podcrtaj
poveznice
Centri, Studenti
12.02.2020.

Kako je na kirurgiji? – Izvještaj sa prve panel rasprave

Održana je prva panel rasprava u sklopu serije panela ”Specijalizantske priče” pod nazivom ”Kako je na kirurgiji?” na kojoj su se okupili vrhunski mladi specijalisti i specijalizanti različitih kirurških specijalizacija i podijelili svoja iskustva.

Na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u ponedjeljak, 10. veljače održana je panel rasprava pod nazivom Kako je na kirurgiji? u organizaciji Centra za planiranje zanimanja u biomedicini i zdravstvu (CPZ) i Studentskog zbora Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Prva je to od serije panela Specijalizantske priče koje će se održavati dva puta mjesečno kao uvod u već tradicionalne Dane zdravstvenih karijera u Republici Hrvatskoj koje će se održati 6. i 7. svibnja, također na Medicinskom fakultetu.

Na panelu Kako je na kirurgiji? Sudjelovali su specijalizanti i mladi specijalisti kirurških specijalizacija: Josip Varvodić, mladi specijalist kardijalne kirurgije (KB Dubrava), Oliver Šuman, specijalizant abdominalne kirurgije (KB Merkur), Stipo Matić, specijalizant plastične, rekonstrukcijske i estetske kirurgije za vlastite potrebe te dr. sc. Ivan Domazet, mladi specijalist neurokirurgije (KBC Zagreb).

U nešto više od sat vremena rasprave koju je moderirao Mario Mašić iz CPZa, pred punom dvoranom studenata medicine, sudionici su otvoreno iznosili iskustva vezana za svoju specijalizaciju, a sve kako bi pomogli studentima medicine da dobiju bolju sliku o tome kako to izgleda u praksi.

/></p> <p>Josip Varvodić detaljno je opisao što je bolja, a što lošija strana kardijalne kirurgije:<br /> ”Problem je to vrijeme i stres s kojim se moramo nositi. Kardijalna kirurgija je predivna kombinacija interne, kirurgije, mehanike. Kao struka je savršena, ali proces dok se ne postane kardijalni kirurg je bolan.”</p> <p><strong>Manualne vještine se steknu kroz praksu</strong></p> <p>Ono što studente medicine, koji su zainteresirani za kirurgiju, zanima je može li se manualna vještina steći kroz iskustvo. Oliver Šuman nastojao je ohrabriti studente: ”Ako dvojite da niste dovoljno manualno sposobni, ne mora značiti da kasnije nećete biti dobri. Morate se okušati i neka vas to ne obeshrabri.”</p> <p><strong>Volontiranje prije specijalizacije</strong></p> <p>Varvodić je pozvao studente da dođu volontirati prije nego se odluče na bilo koju specijalizaciju, a posebno kiruršku: ”Na primjer, ideš leći u 11 navečer, a odjednom te zovu da hitno dođeš u bolnicu. I ti provedeš cijelu noć i dan u operacijskoj sali i završite sljedeći dan u 15 sati popodne. Ne možete vi dobiti dojam što je to dok to ne doživite. Dođite volontirati, barem koji mjesec. Nužno je radi vas, kako biste vi upoznali nas i mi vas. Volontiranje prije specijalizacije je nužnost, meni studenti asistiraju, pomažu, nama oni uvijek trebaju.”</p> <p>Naglasio je kako se ne mora ostajati na poslu izvan radnog vremena pa čak se može i odbiti ići u operacijsku salu, ali kaže kako se u tom slučaju neće puno toga naučiti jer, ponavlja, kirurgija je ”zanat.”</p> <p><strong>Razlika između specijalizacije u Hrvatskoj i inozemstvu</strong></p> <p>Budući da Stipo Matić ima iskustva rada u Engleskoj, osvrnuo se na neke <strong>različitosti našeg i njihovog sustava</strong>. ”Tamo se obična vizita  obavlja puno temeljnije nego kod nas, sve što se radi to se dokumentira, i zbog toga zna biti naporno, ali takav je sustav. Ne može se ni napredovati ako se nije napravilo nešto što je predviđeno za nekog na vašoj razini. Oni imaju čak i sistem kažnjavanja specijalizanata i mentora”, kaže Matić.</p> <p>Varvodić, koji ima iskustva rada u klinici u Beču podijelio je koje su razlike između Hrvatske i prakse u inozemstvu: ”U Beču specijalizanti više znaju svoja prava i obveze. I jako inzistiraju na tim pravima. Što im je nekad korisno, no nekad je njima na štetu. Inzistira se na doktoratu u što bržem roku i znanstvenom napredovanju, a to o je danas na našem Zavodu slično, no nije bilo uvijek tako.” Ali, također, smatra kako specijalizanti u Hrvatskoj imaju više iskustva jer više vremena provode u operacijskoj sali.</p> <p><strong>Mentor je važan</strong></p> <p>Svaki od sudionika ističe važnost mentora koji im je bio dodijeljen. Varvodić kaže kako se tijekom specijalizacije treba dokazati: ”Čim sam završio specijalizaciju počeo sam operirati svoje pacijente, znači 4 mjeseca nakon specijalističkog ispita. Mentor je ključan, da imate osobu kojoj vjerujete i koja vjeruje u vas i spreman je uložiti strpljenje i vrijeme u vašu edukaciju. Ja sam sa svojim mentorom (doc. dr. sc. Igorom Rudežom) bio dan i noć.” I Oliver Šuman ističe važnost mentora: ”Imam sreću što imam odličnog mentora (prim. dr. Branislav Kocman). Također je važno gdje ćete biti. Jako je velika razlika između bolnica u raznim mjestima.”</p> <p>To je potaknulo razgovor oko <strong>rada u različitim kliničkim centrima</strong>. Domazet smatra kako se vještina stječe brojem operacija, a ne koliko je znanstvenih radova neka ustanova objavila: ”Neke klinike i bolnice imaju mnogo radova. Po meni je važan praktičan rad. Razlika je ako se negdje napiše 30 radova, a napravi samo 6 takvih operacija.”</p> <p>Šuman je istaknuo neke od <strong>razlika specijaliziranja u manjim bolnicama i bolnicama u većim bolničkim centrima: ”</strong>U manjim se bolnicama više dobije prilika raditi, vrlo dobro znaju raditi jednostavnije zadatke. Nekakve specijalizirane stvari više se vide u većim mjestima.”</p> <p><img class=Ivona Štajminger
Centar za planiranje zanimanja u biomedicini i zdravstvu Mef Zg

Oznake:

Specijalizantske priče

Povezane novosti

20. 11. 2024.

Natječaj za radna mjesta – Suradnik – projekt UNICEF
20. 11. 2024.

Posebno priznanje za produktivnost nastavnika u nizu Manualia Univesitatis studiorum Zagrabiensis
20. 11. 2024.

Izložba slika – Veljko Đorđević: Let iznad psihijatrijskoga gnijezda
19. 11. 2024.

Natječaj za radna mjesta – Tehnički suradnik-laborant – Odsjek za financije