Objavljen prosinački broj Mef.hr-a – tema: Cjeloživotno učenje u medicini – od studenta do mentora
Novi broj mef.hr-a posvećen je temi Cjeloživotno učenje u medicini – od studenta do mentora. Na prvi pogled, riječ je o još jednoj „velikoj temi“, no zapravo je to opis svakodnevice našeg Fakulteta: pritom je gotovo nemoguće odrediti jasnu granicu između onoga kad smo studenti i onoga kad smo mentori.
Tijekom profesionalnog razvoja u medicini, pogotovo nas koji smo nastavnici na našem Fakultetu, ubrzo dođemo do razdoblja kad obje uloge obnašamo istodobno. Mnogi od nas još se vrlo živo sjećaju prvih koraka u „velikom svijetu“ medicine: prvog ulaska u sale za sekciju na Anatomiji, prvog dežurstva, prvog zadatka koji nam je povjeren uz rečenicu: „Ti to možeš!“. Ti rani trenuci oblikuju nas jednako snažno kao i kasniji: prvi put kad preuzmemo odgovornost za kliničku odluku, prvi put kad vodimo vježbe, prvi put kad nas neki mlađi kolega, student ili doktorand prepozna kao osobu od koje može učiti.
Ovaj broj mef.hr-a, sa svojim tematskim prilozima, upravo je posvećen toj putanji – od toga da nas drugi poučavaju, do trenutka kad shvatimo da i mi postajemo nečiji učitelji, ali i da mi možemo učiti od njih. U središtu tematskog dijela nalaze se tekstovi koji nas podsjećaju da se cjeloživotno učenje ne svodi na prikupljanje bodova, već na trajno preuzimanje odgovornosti za vlastitu stručnost i profesionalni integritet.
U ovom broju naši kolege pišu o stalnom medicinskom usavršavanju i trajnom profesionalnom razvoju liječnika, odnosno o cjeloživotnom obrazovanju, o ulozi stručnih društava i europskih okvira kvalitete, o razvoju kliničke nastave na katedrama, o mikrokvalifikacijama i novim oblicima certificiranog učenja. U tim je prilozima jasno da „obnova licencije“ nije administrativna nužnost, nego povod da sami sebi iskreno odgovorimo na pitanje: što danas doista znam bolje nego prije pet ili deset godina – i što tek trebam naučiti.